Umrla Dobrinka Biba Mirković

U Banji Koviljači je danas iznenada preminula Dobrinka Biba Mirković(55) koja je najveći deo života posvetila organizovanjem najvećih događaja iz oblasti kulture i duhovnosti u svom zavičaju, čiji je bila i pokrovitelj.

U Banji Koviljači je danas iznenada preminula Dobrinka Biba Mirković (55), profesorka engleskog jezika po obrazovanju, koja je najveći deo života posvetila privatnom preduzetništvu, organizovanjem najvećih događaja iz oblasti kulture i duhovnosti u svom zavičaju, čiji je bila i pokrovitelj, sa suprugom Zoranom i svojom porodicom.

Uz supruga Zorana, najzaslužnije je za sjajnu promociju lepota Vukovog kraja, Jadra, Podrinja, Rađevine i Azbukovice, a posebno reke Drine. Na Drini je uspostavljen, godinama i Etno selu „Sunčana reka“, kulturni život kojim se ne bi postidela nijedna metropola, i to leti i zimi pod „dirigenstkom palicom“ ove divne, uspešne i vredne Lozničanke, Jadranke i Srpkinje.

Sa suprugom Zoranom, svojim sinom i kćerkom, sa prijateljima, darovala je crkvu kraj same Drine Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koju je osveštao episkop Lavrentije, a odmah joj se divio, nedugo posle osvećenja, prilikom posete, patrijarh srpski Irinej.Bila je poznata po bogatom humanitarnom radu, posebno kad je reč o najmlađim.Ostaće zapamćena kao ličnost, koja se retko susreće, posebno u malim sredina, jer je, uz sve dragocenosti koje je nosila kao žena, imala enrgiju div junaka kako je i hodila kroz život.

Uvek je imala i snage i znanja i umeća da se, za svakog od nas uzdigne, a posebno za svoju divnu porodici, svoju svetinju koja joj je bila oaza između žive crkve na zemlji i Boga živoga na nebu, da nam posveti i vreme i pažnju – svedočili su mnogi koji na vest o njenoj smrti. -Zato danas tuga caruje, u svakom od naših srca, koja su osetila ljubav, pažnju i poštovanje ove žene, Lozničanike i Jadranke, za priču i pričanje, za večno sećanje, podsećanje i primer.I ne samo u njoj voljenoj Loznici i okolini, već na svakom delu zemlje i sveta gde je stigla vest o njenom preranom upokojonju, naravno samo fizičkom i nikako drugom.

– Ne bez razloga, jer rame uz rame sa svojim suprugom Zoranom, koji je bio i ljubav, i saborac, i saradnik, i sapatnik, i kad je bilo dobro i loše, upoznala mnoge ljude, raznih zanimanja, pola rase, uzrasta, vere i kulture, koje su gledali, pre svega, kao ljude po rečenici slavnog ruskog klasika, koja glasi: -Čovek, kako to gordo liči.I obrazovanjem, i širinom duha svoga, i prirodnim šarmom, i osećajem za vredno i dragoceno, hodila je kroz život, ne vodeći računa da su mogućnosti čoveka na zemlji ograničene.Nije štedela energiju, dragoceno znanje i umeće, jer je smatrala da se u životu uvek može i više i bolje.

Posvetila se porodici, svim srcem, i činjenica da su postali među uglednijim poslovnim ljudima u zemlji i inostranstvu nije ni slučajna, ni splet srećnih okolnosti, već zbir njene i Zoranove sinergije, koja su preneli i na svoju decu – napisano je, pored ostalog, u knjizi žalosti.

Dobrinka Biba Mirković biće sahranjena na mesnom groblju u selu Kozjaku između Jadra i čuvenog Iverka. Opelo je u 14 časova na lozničkom groblju.

Претходни чланак
Slikarska kolonija
Следећи чланак
„Dobrinka Biba Mirković – Lozničanin za ponos“